Declinarea cuvântului „norocire”
norocire — substantiv
| Caz | Singular | Plural |
|---|---|---|
| nominativ-acuzativ | norocire | norociri |
| genitiv-dativ | norocirii | norocirilor |
| vocativ | norocire | norocirilor |
| articulat | norocirea | norocirile |
| Caz | Singular | Plural |
|---|---|---|
| nominativ-acuzativ | norocire | norociri |
| genitiv-dativ | norocirii | norocirilor |
| vocativ | norocire | norocirilor |
| articulat | norocirea | norocirile |