subtemă
/sub'te.mə/Etimologie
Din sub- + temă.
Definiții
- temă subordonată unei teme principale; diviziune a unei teme.
Declinare
| Caz | Singular | Plural |
|---|---|---|
| nominativ-acuzativ | subtemă | subteme |
| genitiv-dativ | subtemei | subtemelor |
| vocativ | subtemă | subtemelor |
| articulat | subtema | subtemele |