reprobațiune
Etimologie
Din franceză réprobation < latină reprobatio, reprobationis.
Definiții
- rarreprobare.
Declinare
| Caz | Singular | Plural |
|---|---|---|
| nominativ-acuzativ | reprobațiune | reprobațiuni |
| genitiv-dativ | reprobațiunii | reprobațiunilor |
| vocativ | reprobațiune | reprobațiunilor |
| articulat | reprobațiunea | reprobațiunile |